Atma - Paramatma

Danas mi je dan prosao u neobicnom jurcanju, bez nekog efekta, a sve sto se trebalo napraviti, se dogodilo samo od sebe...

Ponekad me neki filmovi zafuraju na zapadni nacin, a ovdje se masa stvari odradjuje mislima...
Jedno od lijepih stvari je razgovor sa Prakashem (Prakash=svijetlo), znamo se godinama i kad sam ga sreo prvi put od kad sam dosao mi je reakao da mu je otac napustio tijelo. Iako je prvi susret kratko trajao, jer sam bio u prolazu, ta informacija mi je naravno ostavila duboko urezena u misi. Poznavao sam mu oca, s njim sam malo komunicirao nije pricao engleski i drzao se distancirano od svih bijelih ljudi ne ovisno o svjetonazoru. Gledajuci sa strane dalo se vidjeti da je duboko pobozna osoba, sjedio bi u shopu, prodavajuci stvarcice religijskog karaktera, hraneci djecu, krave, pse, ono sto bi dolazilo do mjesta gdje je sjedio. Vise o njegovom religijsko socijalnom lifu, sam znao iz Prakashovih prica, svako jutro bi se ustajao u pola cetri, kupajuci se u jezeru bez obzira na sezonu, odmah nakon toga radeci parikram oko jezera, nastavljajuci s molitvom, meditacijom...

Ove godine dok su objedovali, spontano nicim vidljivim izazvani, sinovi su ga zapitali kakvu poruku on ima za njih, s obzirom na sva saznanja, spoznaje kroz koje je krocio!?

Odgovorio je kratko: Atma-Paramatma!

Ko zna zna,ko ne zna dva...
Iz toga je sve jasno,receno...

Otisao je tako da u doba noci kad se inace budio, rekao je svim sinovima (trojici), koji su do tad sjedili do njegove postelje u bolnici, da mantraju Ram Ram, rekavsi pritom je on sad sasvim dobro, sjevsi u lotos, zaljuljao indijski glavom, koncentrirao izgovorio Ram Ram i otisao...