Atma - Paramatma

Danas mi je dan prosao u neobicnom jurcanju, bez nekog efekta, a sve sto se trebalo napraviti, se dogodilo samo od sebe...

Ponekad me neki filmovi zafuraju na zapadni nacin, a ovdje se masa stvari odradjuje mislima...
Jedno od lijepih stvari je razgovor sa Prakashem (Prakash=svijetlo), znamo se godinama i kad sam ga sreo prvi put od kad sam dosao mi je reakao da mu je otac napustio tijelo. Iako je prvi susret kratko trajao, jer sam bio u prolazu, ta informacija mi je naravno ostavila duboko urezena u misi. Poznavao sam mu oca, s njim sam malo komunicirao nije pricao engleski i drzao se distancirano od svih bijelih ljudi ne ovisno o svjetonazoru. Gledajuci sa strane dalo se vidjeti da je duboko pobozna osoba, sjedio bi u shopu, prodavajuci stvarcice religijskog karaktera, hraneci djecu, krave, pse, ono sto bi dolazilo do mjesta gdje je sjedio. Vise o njegovom religijsko socijalnom lifu, sam znao iz Prakashovih prica, svako jutro bi se ustajao u pola cetri, kupajuci se u jezeru bez obzira na sezonu, odmah nakon toga radeci parikram oko jezera, nastavljajuci s molitvom, meditacijom...

Ove godine dok su objedovali, spontano nicim vidljivim izazvani, sinovi su ga zapitali kakvu poruku on ima za njih, s obzirom na sva saznanja, spoznaje kroz koje je krocio!?

Odgovorio je kratko: Atma-Paramatma!

Ko zna zna,ko ne zna dva...
Iz toga je sve jasno,receno...

Otisao je tako da u doba noci kad se inace budio, rekao je svim sinovima (trojici), koji su do tad sjedili do njegove postelje u bolnici, da mantraju Ram Ram, rekavsi pritom je on sad sasvim dobro, sjevsi u lotos, zaljuljao indijski glavom, koncentrirao izgovorio Ram Ram i otisao...

Sezona vjencanja

Pocela je sezona vjencanja... Kao sto kod nas imamo sezonu branja grozdja, krumpira, tako ovdje zbog vremenskih pogodnosti ponekad imaju tri zetve godisnje sto se tice rize, za druge stvari ne znam, ali za rizu znam.

Ona je simbol mnogo cega, plodnosti, obilja, povoljnosti, generalno se koristi kao simbol blagoslova. Tako se koristi i prilikom darivanja, stavljanja blagoslovne tike, naravno i kuhanje!

Upravo dodjoh sa vecere, koja je priredjena od strane mladozenje, koju on priredjuje za svoje goste, prijatelje koje poziva njegova strana na vjencanje.Bilo je nekoliko tisuca ljudi, podosta ljudi koje poznajem ovdje, svi su tu povezani rodbinski (to se odnosi na brahmansku kastu koju ovdje sam najbolje upoznao). Razgovarao sam sa mojim odlicnim prijateljom Sanjayom, on je ovdje doktor, pitao sam ga koliko takvo vjencanje kosta ovih dana? Odgovor je da srednja klasa potrosi oko 55 lekh rupies (lekh=100 000 rs), a ovi uper class 10 ili cak vise cror rs (cror je 10 miliona),

Pricao mi je kako je bio na takvom vjencanju prije par mjeseci...

Indija je zemlja gdje ljudi trose zivotne ustedjevine i jos se zaduzuju da bi realizirali njima dostojno vjencanje... Tesko je ulaziti u tu sferu, podrucje iziskuje promjenu cipa u glavi, mentalitet je sasvim drugi, no uvjek mi se to cini nesto kao centralna tocka zivota... Dakako bilo je gomila raznovrsne ukusne hrane, uvjek me fascinra, moc improvizacije koju ljudi ovdje imaju...
To treba vidjeti, verbalizirati bi se dalo, ali sam pogled da razsvijetliti dijelove zapadnog uma naviklog na supermarkete...

Jutros nakon mog kings breakfast, sam isao do kuce Govindinog brata, kom se sin zeni, na cije vjencanje sam naravno pozvan sam morao jos jednom objedovat, Indija zemlja gladnih ljudi..., gdje se uvjek nesto jede.

:)

Gomukh

Danas sam bio na mjestu Gomukh, gdje voda izvire iz kravlje glave... To mjesto je fascinatno sto je to mjesto nakon sto je Parvati ubila raksasu koji je nosio Shivu na brdu na kom je meditirao, inaugurirala Shivin hram i uz taj je i njen hram, vrlo mocno mjesto...

Tamo zivi naga baba sanyasi, vrlo simpaticna osoba, pricao mi je o svojim inicijacijama, kumbha melama... Biti tamo u tim energijama opet me odneslo negdje u moje prosle zivote, osjetivsi tu povezanost s tim drevnim istinama, ful mocnim energijama, rekao bi bogovima, slobodu...

Bio sam posjetio, panch kund, mjesto gdje su petorica pandava dok su bili u izgnanstvu napravili pet bunara, malih kundova... Doista neki drugi svijet...

Kamenje koje pluta

Pushkar, za mene je ostala oaza pravog uzivanja, dusom i tijelom... Jutro mi pocinje sa meditacijom i pujom, jednog skorog lijepog dana osvanut ce ovdje galerijica s par slicica, medju njima je moj super star Krishnaji :) On se ovdje ful smije zadovoljno, tetosim ga finim kolacicima, famoznim ocaravajucim ruzama pushkarskim, volim Ga in On se smije :) sve je lako kad se Njegov osmjeh prepozna ;)

Onda se zapucujem u Om Shiva buffet, gdje se castim raznolikom ukusnom hranom i napicima, porecom, tostovima, vocem, cajevima..., sve to i koliko god za 50 rs, sram me ponekad sto toliko pojedem za nista para (50 rs =85 centi)... A malo socijalizacije sa kvasenjem grla ukusnim juicevima oli ti ga shakeovima, podnevno mantranje gayatri, citanje, meditacija, rucak kod honey&spice, setnja, obilazak templova, socijalizaicija, eto noci i citanja :)

Ova energija ovdje je takva kad sjedim s nekim od frendova, tako je smirujuca da me odmah uspava...

Danas kad sam se veceras uputio na internet prolazila je Ram pushpanjali yatra, u pozadini kamioneta su vozili svetiste i u kojem je bilo kamenje koje pluta, pomocu kojeg Ram je presao sa svojom vojskom na Lanku, Indija je cudesna zemlja puna je takvih stvari jos dan danas...

Popodne me dr Sanjay nakon rucka odveo na mjesto koje je odgovaralo potrebama koje sam mu opisao za long dance koji namjeravam organizirati u subotu.

Odveo me kod mjesta gdje tisucama god. nazad Vamana rsi meditirao i gdje je prolaz prema hindu vjerovanju na patala loku, recimo druge planetarne sisteme.

Kad sam bio tamo, to je vec brdo koje se uzdize iznad Pushkara, osjetih zar budjenja u meni, mjesta koji pobudjuje moje iskonske strasti pravog putovanja u nebo (a brdo mu je dakako blize :)).

Usavsi kroz mali ulaz u spilju u kojoj je meditirao osjetih se odmah konektirinam sa sobom, fantasticna energija, uzviseno kreiranih elementala da se putuje dobro...

Vidjeh sve to kao mog srca najpozeljniju destinaciju, kao vrhunsku afirmaciju svojih ideala, takvi hoteli su pravi resort.

Om shanti svima vama

Ljubav i nafta

Tesko je proniknut u tokove emocija..., da li ikad pomislimo da nase emocije imaju veze sa svjetskim tokovima, procesima, rastom cijene nafte ili pada dolara...?

Maloprije se konektirah i mesindzerom mi se javise razne prijateljice, sve istih problema, ljubav... Zaboravljamo olako, da smo rodjeni samo radi ljubavi, da ljubimo zivot! Ljudi se zaigraju i pokvare ljepotu igre zbog koje smo rodjeni, ljepotu igre ljubavi! Zamislite sklad, ljepote ovog svijeta, kojeg tvore ljudi koji vole, ljube zivot!

Da li mozda onda bilo gladi, ratova, robovanja, ponizenih, manje vrijednih, usamljenih, pokradenih...?

Dakako ni u nocnim morama, moja je tvrdnja.

Svakom covjeku dat je njegov svijet, a to je njegov zivot! Njegova odgovornost, da ucini svoj svijet sebi pozeljnim... Da li je nas svijet, zivot najljepsi moguc, izazov zbog kojeg je vrijedno disati. Globalni svijet je postao konfuzna kaljuza, zelja za srecom-ljubavi i nacina dostizanja tog stanja koji je ocito pogresan, stanje dubokog konflikta, otprilike kao pojesti samog sebe...

Om shanti...

Inace imah lijep dan u Pushkaru, lijepa puja, meditacija, kraljevski dorucak i rucak, lijepi susreti...

Guzva je prestala,mir zavladao, aleluja braco i sestre :)

Pun mjesec

Vecaras se mjesec napunio, svecano se pojavivsi u svom sjaju, obasjavajuci cijelu dolinu, time najavljujuci kraj ovog mjeseca kartika. Time je zavrsena i ova Pushkar mela, cijim su ulicama danas pohodile tisuce ljudi...

Dan mi je bio ispunjen meditacijom, odlucio sam da mi danasnji post za pun mjesec i kraj kartika bude uz sokove tako da budem u stanju da napisem koju :) u protivnom bi vjerovatno bilo kao za ekadasi, kad mi je post prosao uz malo vode, te mi je svjest drzalo mocno i duboko iznutra, pa sam bio prilicno odsutan s ovog svijeta ...

Naravno da sam tad najbolji za komunikaciju :) ali sa drugim svijetom :)

Energija dana je bila vrlo mocna, jos je danas bio u opticaju Brahmin blagoslov mokse za one koji se okupaju u jezeru, sto je mnoge privuklo...

Danasnji obred obozavajanja svetog jezera, odlucio sam da za mene napravi osoba koju zateknem na gati gdje se kupam, mislio sam da ce to biti neko od meni znanih brahmana, no izbor je pao na osobu koju vidih prvi put u Pushkaru, a malo je cudno da nekog od brahmana ovdje ne poznam..., pozvao me je uzvikujuci Radhe Radhe, kako obicni mene zovu ovdje, inace nije lokalni pozdrav, pripada Vrindavanu...

Napravio mi je dosad najbolju puju, bio je iskren, tehnicki je dobro odradio sve i bio sretan sto mi je odradio puju, super... Obicno na necemu im energija padne, a on je bio ful high i jos mi asirbat na kraju... bingo :)

Kaze se, kad se polubogovi probude, onda od ekadasija do purnime posjecuju sveta mjesta, a to se specijalno odnosi na Pushkar, tako da se ovdje moze sresti raznih persona iz cijelog nam univerzuma...

:)

Brk-frk

Dani mele prolaze, izmjenjuju se ljudi..., ove godine znacajno manje ljudi no obicno. Obicno dodje podosta ljudi sa sela, a sad je mozda i manje takvih, slatki zov urbanih indijskih jungli koji podosta danak uzima, a i ne samo to, stvari se u kontextu socijalno religijskom mjenjaju, sve je manje ganese, shive, durge, krishne i drugih njima nekoc dragih Bogova koji su dominirali danima njihovima, sad su tu respektne, bitne i jedine moguce skrbi i danonocna mantra money money. Prije par godina sam se smijao kad su bozicu Lakshmi (srece) koja daruje obilje nazvali money devi, bio mi joke dobar, varijanta indijske mastovitosti i djecje gluposti, ali je bilo odsustvo moje budnosti da shvatim uniformiranost novog boga...

Life is life... :)

Ovi dani su interesanti iz podosta razloga, jedan od tih je sretanje nekih dragih ljudi, sinoc sretoh u svom hotelu djevojku s kojom se druzih prije koje godine 4 ili 5, tad je bila u skupini djevojaka, sve bile iz Izraela, sve bile lijepe, interesantne, mocnih energija... Pusile travu, caras od jutra do sutra, bilo je to sve to promatrat, imat svoju sadanu i druzenje s njima. Jedna od njih je bila totalno funny, jer svaku pricu koju joj ispricah mogao sam joj i sutra i svaki drugi dan pricat jer furalo kroz zaborav, a specijalno jedna od njih koju sretoh sinoc imala je koncetraciju i pozornost koja je bila poput vradzbine, izostrena, mocna... Sad je zatekoh u prilicno drugacijem filmu, od jednog (horoskopski) zaostrenog bika, ostala ili postala blagost, neka cudna slabost, neka skolom uvjetovana zrelost, bez orijentira, gdje te to polomi prica sestro...

Indija je zemlja paralelnih realnosti koje su tu bitno vidljivije, jedne svima znane, ove vizualne i druge spiritualne. Kad je covjek kao ovdje na zdencu spiritualne realnosti, ovo moze promatrat kao igru, tok, film, to je ovdje moguce..., dok druga realnost duhovna ima bezgranican spektar dimenzija koje su opet bezgranicna za sebe... Dok naizgled druga moze patit zbog prve, to je samo nasa vizija realnosti ugrozena... Tako da "ona" Indija zivi, dise, je.., door is open...

Na mela groundu je zivo, imaju razne sportove, igre, plesove, drame, pa tako su imali i natjecanje u duzini i ljepoti brkova :) nazalost izostavih tu dugobrku borbu, jer je bila u vrijeme kad radim puju, za sad nista od slika, tako da svi ljubitelji pravog brka frcite brke do nekog drugog puta :) rajasthaniji mu mjere duzinu u metrima ;) uslikah danas jedne inspirativne brcine no fotka neki drugi put...

Om shanti

Pink is not blue :) but i feel still pink under blue desert sky of Pushkar

Eto stigoh u Pushkar :) !

Lijepo je za vidjet draga lica, atmosferu Pushkara, ovo mjesto ima nesto sto doista volim : blagost i radost! Mijesavina je drevne svetosti, hipi nadobudnosti, zacudjene stvarnosti... Rijeke ljudi polako sljevaju se ka Pushkaru, sutra pocinje mela, tako da su vec pristigli razni prosjaci, policija lopovi, festivalski sveci i yogiji, sutra ce ordinarni hodocasnici koji se dolaze okupat u svetom jezeru. Kako je festival pustinje vec peti dan u tijeku isto ovdje sve je puno deva, konja, seljaka sarenih boja... Prohodah glavnom ulicom masu puta u ovih par posljepodnevnih sata kako stigoh, nosen zanosom koji mi budi mjesto ovo u ritmu teina cajeva koje spih sa prijateljima...eto sta da kazem mene caj opali tako da mi stajanja nema... sto nekog droga teska meni caj napravi!

Lijepo je bit ovdje, Brahma je napravio ovo mjesto da bude sve povoljno za ljudski rod..,tako se i osjecam :)

Sutra mozda koju vise napisem s obzirom da vecerah maloprije :)

if i am pink? :)

Jucer sam stigao u pink city-Jaipur. Meni jedna od dragih destinacija, tu su ljudi ciji sam dio obitelji, grad sa fascinatnom povijesti, hramovi u kojim se putuje daleko i najblize... Nazvan je pink s boja kojima je nekoc cijeli bio obojan, a danas samo city palace, sredisnja stara jezgra.
Nosi u sebi romansu, nekih davnih vremena, princeva, princeza... vjerovatno je i zato pinky...

Put vamo bio je u busu punom ljudi,siroko otvorenih prozora bez obzira sto je (njihova) zima na vidiku i u voznji zapuhuje hladni zrak, hrabro sibaju tako kao u stara indijska vremena... negdje sam cuo objasnjenje zasto je to tako, ali mi je otislo, odletilo s tim vjetrom...India...

Razgovarao sam sa Shyamom mojim frendom kod kog sam odsjeo o promjenama u Indiji, bio sam samo prije par mjeseci i opet je promjena vidljiva, nekoc kad je bila velika razlika west-India to je bilo drasticnije, sad se ocekuje da je manje, ali opet ovi ljudi tako marljivo, odvazno, uvjereno grabe ka stanju zapada, stanju ispraznosti, mjesto gdje bof-ego, gdje su svi robovi svojih iluzornih potreba....

Indija je specijalna zemlja, rekao sam mu.., ono sto je zapadu trebalo stotine godina, Indija ce prevaliti taj put mozda u trideset!

I taman kad se karte istine budu dijelile dostici ce svoj cilj, a to je samo za koju godinu, kad je imati "sve", a ostati bez ikakvih pravih vrijednosti...

Ovaj grad je pink i osjecam se tako :)

p.s. danas sam u setnji birao brk dana, ali opet nisam bio u nekoj shemi za fotkanjem...a i pisao bi jos, ali opet zatvaraju..aleluja :)

ima i takvih ljudi :)

Kao sto ima takvih dana, ima i ljudi cije su fore apsolutno predvidljive, ali isto tako "neodoljive"... :)

Life is life u nekom apsektu ironicno, no u ovom slucaju jos uvjek simpaticno :)

Imam frenda iz Jaipura, koji me uvjek "zavuce", kao i ovog puta...Cekao sam ga par dana u Vrindavanu da dodje na parikram i da se zajedno vratimo, no on je najprije jedan put otkazao, a sad se konacno i predomislio sa lakocom prolaska indijskog vremena... Ne zelim sad objasnjavat kako bih inace vec bio u Rajasthanu da ga nije bilo, Bogu hvala tako je trebalo biti , jer dobih poklone neprocijenjive s produzetkom boravka u Vraji...

Poenta price s tim frendom, da se to dogadja redovito, a da uvjek biva zivo uvjerljivo... Treba imati vjere u zivot, on je fiziologija opcenja sa apsolutom... Do kad cemo ljudi samo usnuli zujati nesvjesnih misli, namjera i reakcija takvih zivota..?

S obzirom na rast populacije, stihije, ne zadugo zasigurno bez sudara i ljekovitih probudjujucih katastrofa.

Lijep je dan sutra.., u Indiji ga zovu shanivar, dan saturna, dan za preobrazbe...

:)

ima takvih dana..

U Indiji sam cesto vidjao jednake pojave na razlicitim
mjestima u jednom danu, sjecam da bi npr. vidio razne
konflikte u jednom danu na raznim mjestima, ponekad
enrgy nije naklonjen putu pa tog danasve se oduzi kao
prije par dana kad mi je za nekih dvadesetak km
trebalo oko sat i pol u jednom i isto toliko u
povratku, takvih dogadjaj ima podosta koji govore kako
je dan ili nije za nesto..., a sto se internet brzine
tice ovdje u Vrindavanu..., kako se cini jos se nije
dogodio taj dan da ima brzine, pa ni ne pokusavam da
cekam cudo,vec samo milost Bozju da se ipak dogadja
internet...

Ovdje je doista ipak sve milost...!

To je lijepo prepoznat, osjetiti, bit zahvalan.

Danas kad sam bio u rikshi, koju oni zove tempo u koju
staje meni nepoznati broj ljudi, jer kad si in , tesko
je sve izbrojati koji su in, a kamoli oni koji su u
vanjskom dijelu, a naravno jos nepoznati broj
visuljka, ljudi koji vise naokolo, promatrao sam kako
nas utiskuju unutra, naravno to je bilo i do sada, no
sad ima taj element da se to dogadja gotovo hladno
bescutno, okrutno, a i "publika" vise nije zivotinjski
poslusna , bespogovorna... stvari se mijenjaju.

U tom svemu bas je naisao MN Swami i dao mi znak preko
naseg zajednickog frenda da zaustavimo rikshu i
izadjemo van, bio sam jos pomalo razburkanom filmu, jer
podigoh pobunu protiv vozaca rikshe koji je htio
ustupit mjesto na kom sjedila djeca novom
putniku, Swami mi me je vratio u trenutku u drugu
viziju, specijalnosti stanovnika Vrindavana i nacina
deala s njima, samo mi je dotako koljeno i rekao jay
Brijbasis!

Swami je vrlo specijalan i pokazuje sve simptome
oslobodjene osobe, nas odnos je Bogu hvala sve
ljepsi, dublji...

Danas je 30 god kako je Swami Bhaktivedanta
Prabhupad, otisao sa ovog svijeta, pa je veliki festival
posvecen njemu..., tesko je bit koncizan o covjeku tako
osebujnog zivota, danas sam sa prijateljima imao nice
talk o njemu, podijelismo iskustva, vidio sam kako se
moj odnos i osjecaj komunikacije s njim produbljuje
(Prabhupadom)...

Mijenjam se, to je ocito, nove obale, nove dimenzije...

To se vidi u svakom pogledu, dahu...

Puno toga za pisat, ali u toj silnoj internet brzini,
doslo je kraj radnog vremena interneta place...a dali
cu sutra pisat nesto?

Mozda,ako bude dan za to ;)

Radha-kund

Danas sam ponovo posjetio Radha-kund (i sutra bi kaze radio..), susret sa gurujijem, uvjek lijep, iznova nova dimenzija, poruka,osjecaj...

Vrindavan, Vraja manifestiraju, svoju duhovnu, vjecnu, beskrajnu pricu, time sto se pokazuju takvim, uvjek novim, svjezim...

Dok cijeli svijet je pred svojim epohalnim krajem koji se vidi na vise nacina, tu jos opstaje ta "neka" dimenzija...

O tom nekom drugom zgodom jos nije vrijeme da pricam o tome, jer internet place zatvara :)

Vrindavan ti je dao sebe

Boravak u VRINDAVANU, je boravak u nekom drugom svijetu i to u bas onom, najpozeljnijom...
Mogu se poigrat Andersona, ali ni on ne bi zadovoljio mastom, koliko covjek moze ovdje i naoko obicnom pastom, jer je doista drugi svijet...

Ovdje zive specijalci! ...ali ne oni iz americkih serija nisu dorasli ni standardnim kopacima nosa ulica ovih (trebate znati da je kopanje nosa ovdje, cista nuznost oli ti ga higijena), a kamoli na koje specijalce aludiram...

Tu postoje jos uvjek, sveti ljudi, oni su pravi dragulj Indije, otvaraju horizont realnosti, resetiraju nasa bica u vjecnosti...,Vrindavan je za igru tu!

Zadnja dva dana bio na sam na obilasku brda Govardhana, brdo (gle cuda) stiglo davnih dana s Himalaya, Krishna ga drzao na malom prstu i to ljeve ruke sedam dana da zastiti stanovnike Vrindavan od strasne Indrine kise! a i tu se podosta zabavljao, jos ne na nekoliko mjesta mogu pronac Njegova stopala (zamislite..., jer mi se jos uvjek ne da fotografirat), jos nekih tragova za koje ne treba bit SCI da bi shvatili o cem se radi, jezera bez dna, jos poneka klasika wonderlanda..

Na Radha-kundu zivi moj guru ji, covjek dusa, zvali bi ga indijanci, sve sto radi, prica, disa, dusa natopljena ljubavi u tom progovara...

Kako to znam? Recimo da bi i to svaki citaoc koji bi bio u mojoj situaciji to tako osjetio...

Danas sam bio sa Mhanidhi Swamijem, covjek me danas iznenadio, zadnji put kad ga vidjeh krajem treceg mjeseca, bio je fascinantan, a sad njegova oslobodjena dusa plesa svakim trenom...

Sto je jos bilo, indijanci kazu da iskustva treba ostaviti da rastu u nama pa ih onda dijeliti, tako da citajte neki drugi put...

:)

:) svako svoju rupu ima...

Ponekad se zapitam, da li to zelim zato sto ce se dogoditi ili pak se dogadja zato sto pozelih? Pozelih na pocetku dana puta da odem u Indiju bez cekanja, provedenog dana u Istanbulu, zove me Indija u zagrljaj svoj :)

Dosavsi u Istanbul, krenuh vec razradjenim sistemom aerodromski manevara, dosavsi hitro na shalter turkish airlines, gdje mi miomirisna pripadnica:) kompanije saopcila vijest radosnu poput Isusove, mi danas imamo let, pa vam necemo platit hotel, a posto imate kartu tek za sutra, ogolociemo vas 100 eurica, tako da sa raspolozenjem ovisnosti o Bozjoj milosti u svetu zemlju dodjes... I tako bi! :)

Braca, tj. sestre iz turkisha me olaksase za stoju, taj finanacijski potres mi samo poticaj dade, da sprint koji sam imao u punoj putnoj opremi (jer su vec zatvorili counter, te primali prtljagu nisu), trcim jos brze, dotrcah do gate svjeze okupan u znoju, potpuno osusenih usta, zadovoljan sto istrcah u prugu u dobrom vremenu :)

Posada je bila dosad the best koju sretoh na putesesvijama svojim, bili su doista extra ljubazni prema svim tim indijcima koji su ih furali svojim raznim prohtjevima, koji su neke fanove whiskiya doveli do lezece bezsvjesne pozicije blizu mog sjedala tako da mi je dalo osjecaj da cak i kad si iznad 10 km u zraku mozes bit koristan, recimo poput satelita :)

Delhi...

Docekao me u malo usnulom raspolozenju, uvucen u maglu, koja je odisala skrivanjem ispod pokrivaca...

Ruta kojom se gibam do negdje tamo prema centru, je bus koji voze umirovljeni vojnici. Prisavsi do busa, vidjeh njihove likove u raspolozenju simbioze s stanjem busa, slika se zvala pomireni sa sudbom...

Dok sam cekao, promatrao sam policajca u mitraljeskom gnjezdu, koji je uporno spavao unatoc buci koja je plesala nametljivo... toliko idilicno gnjezdo ptice policajke zrelo za ovjekovocenje, razum mi dopusti da ziv ostanem, znajuci sto stres blica toj ptici uciniti moze :)

Bus:), koji ima savrseno luftanje, da rastjera obiteljsko stablo komaraca koje niko nije primjecivao iako su se mogli razgrtat poput zavjesa...

Da ne bi postao Dostojevski indijskog busa, recimo da me put odveo do Pahar ganja, N. Delhi railwey station i da bi na bus za Agru, gdje iskocih iz njega da hvatam rikshu za Vrindavan, gdje ostajem neko vrijeme.

Sretoh podosta frendova, ptica indijskih...lijepo je opet doma biti...

Putem su bili znaci, Prisutnosti...

Fotke za sad nisam radio, a i ne rade mi se :) ili jesi ili snimas :) sami slikajte u svojim vizijama tu Indiju...vidite rupu oko mijenjaca u busu, gledate cestu koja ispod protice, "ventilacija" mirise-pomisli nadonosi, a life..., prolazi ritmom svojim...

:) slobode

Miris puta

U srijedu imam let.., polako u um nadolaze misli, osjecaj buducnosti, onog sto ceka... do veceras je bio prisutan osjecaj mixa energija prisutan u meni, ne dajuci otvoreno obzorje, sprecavajuci da osjetim i vidim jasnu viziju, razloga puta u Indiju... Svaki put u Indiju, put je ka Izvoru, iziskuje respekt, iziskuje puno toga, darujuci uvjek i daleko vise...

Veceras sam bio kod Luke na indijanskoj sauni. Luka zivi u Saborskom blizu Plitvica, sauna je u sumi, tu se odrzavaju shamanski plesovi poput sunca i mjeseca... Energija sume, energija koju su inaugurirali plesovi i saune, podaruju, mogucnost otvorenog dodira Neba, dodira koje probudi to Nebo i unutar nas... Kad sam veceras dolazio tamo,imajuci u mislima svrhu dolaska, pomislih, kako bi se vise htio razgovarati s Tobom, kako me je, igra okoline zanesla u pricu s malo rijeci, misli smislenih...

Osjecam se kao ponovo u igri na pravi nacin, connectiran, zeljan zanosne igre ljepote :)

Planiram sa Lukom da napravimo long dance u Pushkaru krajem ovog ili pocetkom iduceg mjeseca!

Avantura na obzorju! :)