igra staklenih perli

Kad mislim na zadnje putovanje,prozima me zelja,ono sto je probudjeno,da zivi,svjesno u meni,da ta ljepota,plam,bude dovoljno vitalan,da mi ostane prostor "onog svijeta" sirom otvoren,ostanem sacuvan svim ljepotama podarenim od korozije nistavila ove civilizacije.

Kad mislim na sustinsku ljepotu,misli mi igraju u svim onim ljepim trenutcima provedenim s gurom,svim tim trenutcima u kojima me nahranio vjecnosti..,trenutcima kad sam bio u spilji i mjestima gdje su velike duse meditirale tisucama godina nazad i jos uvjek iza njih su otvoreni prolazi ka svoj toj drevnosti ISTINE,tad sam bio najvise ja,osjetivsi se potpuno otvorenim u sebi.

Ostaje mi opet ta igra,izazov,biti dio ovog svijeta i ostani nepodredjen,neokrnut njegovom antirealizmu,imati ljubav prema svemu da mi zlato istine bude moj zrak...

Vec dugo razmisljam o manipulaciji individua,drustva,vizija tog cijelog procesa sad mi je jos jasnija,kud ide ovaj svijet...

Vise ne brojim svoje odlaske u Indiju,samo se sjecam svojih nekoliko prvotnih putovanja kad sam cak razmisljao da ipak na neki mistican nacin putujem na neki drugi planet :) ,jer mi se India doimala kao neki potpuno drugi planet,prozeta sasvim drugim energijama,pravilima,osjecajima...

Nakon tih nekoliko putovanja,pocinjo sam osvjestavat njihov put ka zapadnoj svijesti-realnosti,sad kad polako dolazi do izjednacavanja u svijesti-realnosti izmedju koljevke planetarnog duha i planetarnog materijalnog ega,sto li ce biti?!

Ostavih to otvorenim bez obzira na sve vizije...

Razmisljam o prijateljima s kojima provedoh pokoji trenutak,tradicionalnim brahmanima koji se traze u tranziciji,prezivit u svemu tome,jedini je imperativ koji donosi nova pravila,etiku...

Svi ti ljudi ostali su kao u nekim balonima svojih svjetova,dakako svak covjek svijet je za sebe,punina tih svjetova tamo je realnost,jos je osjetna,vidljiva...Sa praznocom taj se svijet rastace,topi,nestaje,prestaje se bit svijet za sebe,samo neka tvar,masa,svemirska prasina...

Prolaze mi slike dragih ljudi,neki od njih se bore da ostanu i dalje djeca,opet da uspiju u ovoj igri odraslih,neki skrivaju svoju emocionalnu nerijesenost pusenjem tolikih kolicina carasa da bi policije bile proud od zapljene dnevnih popusenih kolicina,razmisljam o izraelki o kojoj sam vec pisao,kasnije kad se opravila od prehlade,pokazala je jos podosta drugih dimenzija,ispostavilo se da je godinama u vezi s jednim lokalnim deckom i da u Pushkaru provodi po pola godina zbog njega i to zadnje cetri godine,zakacila se na hindu life pricu, dijeli njihovu sudbu prizivajuci duhove proslosti...

Ima nas takvih koji zivimo izmedju istoka i zapada,i to u potrebi nekog drevnog istoka..,cudan neki trip,lijep neki svijet, koji zrtvu trazi...

Razmisljam koliko su nam danas daleki cak ljudi iz nasih podneblja,koji su zivili za ideale,zivote dali za njih,poput ljudi koji su otisli u Spanjolsku borili se za slobodu Republike..,kako danas su iscezli ljudi koji imaju uzviseni ideal,spremni zivjet za nj...

Sve na kraju , dobiva potpunu smislenost,ljepotu!

Sve se slaze na najbolji moguci nacin...

Čari vrhunske igre

p.s. a igru treba znat :)

____________________________________________________________________________________
Never miss a thing. Make Yahoo your home page.

http://www.yahoo.com/r/hs

Kad dusa ljubi nebo

Osjecaj vlastitog umiranja, svakojak moze biti, pa i zavodljiv, pa i nasladjujuci... Smrt moze biti visestruka, dakako ona fizicka, ali i moze oznacavati smrt naseg materijalnog bica, ega... Svakojake misli mogu nas pohoditi dok tako umiremo..., pa i one da umiremo :) dok mogu biti samo znak, miris nase vjecne smrti, smrti naseg ega.

Simptomi su jasni, a glavni je zivot bez ukusa za sve ono sto se dogadja oko nas, iz svijeta ovoga, tendencija pokusaja realizacije uzivanja moze postajati, inercija starih navika, ali i ne efekt cina tog, bljutavost, ispraznost to su neke od prisutnih senzacija.

Zivot je zasigurno cudan i "sputan-suzen" dok osvijestenost istinske realnosti nije prisutna. Moraju se pocistiti repovi konektiranosti za osobe i emocije za koje je dusa vezana... Kad cistka pocinje, odlazak zefirovski zaigra, pojavljuju se osobe s kojima se oprastamo do ponovog sureta u vjecnosti, pojavljuju se okolnosti koji su rezonatne iskustvima iz proslosti koje trebamo, transformirati, oprostit, odpustiti...

To je ono sto mi se dogadja, vec poduze, cak i dok sam bio ovdje bas kad sam zivio poput cvijeta iznutra, miloscu mog gurujia, u trenutku kad sam tako poput cvijeta disao, dusom nebo ljubio, iz samo njoj znanih ovo svjetovnih razloga meni draga osoba, se nasla povrijedjena, okrenula prema meni s uzasnom kolicinom mrznje, uzasna je u toliko sto je bila s moje strane prisutna otvorenost, bez ikakve ljutnje, mehanizma da se zatvorim, obranim, koplje u srce...

Koplje, koje me posjetilo na bol koje bivam vec duze vremna svjestan, djelomicno..., ceka se da je potpuno osvjestim, odpustim...

Znam, da je mocna bol, koju nosim iz proslih zivota...

Znam, i da sam sve vise svjestan da ovaj put nema kraja...

...kakav je osjecaj kad dusa ljubi nebo...

Atma - Paramatma

Danas mi je dan prosao u neobicnom jurcanju, bez nekog efekta, a sve sto se trebalo napraviti, se dogodilo samo od sebe...

Ponekad me neki filmovi zafuraju na zapadni nacin, a ovdje se masa stvari odradjuje mislima...
Jedno od lijepih stvari je razgovor sa Prakashem (Prakash=svijetlo), znamo se godinama i kad sam ga sreo prvi put od kad sam dosao mi je reakao da mu je otac napustio tijelo. Iako je prvi susret kratko trajao, jer sam bio u prolazu, ta informacija mi je naravno ostavila duboko urezena u misi. Poznavao sam mu oca, s njim sam malo komunicirao nije pricao engleski i drzao se distancirano od svih bijelih ljudi ne ovisno o svjetonazoru. Gledajuci sa strane dalo se vidjeti da je duboko pobozna osoba, sjedio bi u shopu, prodavajuci stvarcice religijskog karaktera, hraneci djecu, krave, pse, ono sto bi dolazilo do mjesta gdje je sjedio. Vise o njegovom religijsko socijalnom lifu, sam znao iz Prakashovih prica, svako jutro bi se ustajao u pola cetri, kupajuci se u jezeru bez obzira na sezonu, odmah nakon toga radeci parikram oko jezera, nastavljajuci s molitvom, meditacijom...

Ove godine dok su objedovali, spontano nicim vidljivim izazvani, sinovi su ga zapitali kakvu poruku on ima za njih, s obzirom na sva saznanja, spoznaje kroz koje je krocio!?

Odgovorio je kratko: Atma-Paramatma!

Ko zna zna,ko ne zna dva...
Iz toga je sve jasno,receno...

Otisao je tako da u doba noci kad se inace budio, rekao je svim sinovima (trojici), koji su do tad sjedili do njegove postelje u bolnici, da mantraju Ram Ram, rekavsi pritom je on sad sasvim dobro, sjevsi u lotos, zaljuljao indijski glavom, koncentrirao izgovorio Ram Ram i otisao...

Sezona vjencanja

Pocela je sezona vjencanja... Kao sto kod nas imamo sezonu branja grozdja, krumpira, tako ovdje zbog vremenskih pogodnosti ponekad imaju tri zetve godisnje sto se tice rize, za druge stvari ne znam, ali za rizu znam.

Ona je simbol mnogo cega, plodnosti, obilja, povoljnosti, generalno se koristi kao simbol blagoslova. Tako se koristi i prilikom darivanja, stavljanja blagoslovne tike, naravno i kuhanje!

Upravo dodjoh sa vecere, koja je priredjena od strane mladozenje, koju on priredjuje za svoje goste, prijatelje koje poziva njegova strana na vjencanje.Bilo je nekoliko tisuca ljudi, podosta ljudi koje poznajem ovdje, svi su tu povezani rodbinski (to se odnosi na brahmansku kastu koju ovdje sam najbolje upoznao). Razgovarao sam sa mojim odlicnim prijateljom Sanjayom, on je ovdje doktor, pitao sam ga koliko takvo vjencanje kosta ovih dana? Odgovor je da srednja klasa potrosi oko 55 lekh rupies (lekh=100 000 rs), a ovi uper class 10 ili cak vise cror rs (cror je 10 miliona),

Pricao mi je kako je bio na takvom vjencanju prije par mjeseci...

Indija je zemlja gdje ljudi trose zivotne ustedjevine i jos se zaduzuju da bi realizirali njima dostojno vjencanje... Tesko je ulaziti u tu sferu, podrucje iziskuje promjenu cipa u glavi, mentalitet je sasvim drugi, no uvjek mi se to cini nesto kao centralna tocka zivota... Dakako bilo je gomila raznovrsne ukusne hrane, uvjek me fascinra, moc improvizacije koju ljudi ovdje imaju...
To treba vidjeti, verbalizirati bi se dalo, ali sam pogled da razsvijetliti dijelove zapadnog uma naviklog na supermarkete...

Jutros nakon mog kings breakfast, sam isao do kuce Govindinog brata, kom se sin zeni, na cije vjencanje sam naravno pozvan sam morao jos jednom objedovat, Indija zemlja gladnih ljudi..., gdje se uvjek nesto jede.

:)

Gomukh

Danas sam bio na mjestu Gomukh, gdje voda izvire iz kravlje glave... To mjesto je fascinatno sto je to mjesto nakon sto je Parvati ubila raksasu koji je nosio Shivu na brdu na kom je meditirao, inaugurirala Shivin hram i uz taj je i njen hram, vrlo mocno mjesto...

Tamo zivi naga baba sanyasi, vrlo simpaticna osoba, pricao mi je o svojim inicijacijama, kumbha melama... Biti tamo u tim energijama opet me odneslo negdje u moje prosle zivote, osjetivsi tu povezanost s tim drevnim istinama, ful mocnim energijama, rekao bi bogovima, slobodu...

Bio sam posjetio, panch kund, mjesto gdje su petorica pandava dok su bili u izgnanstvu napravili pet bunara, malih kundova... Doista neki drugi svijet...

Kamenje koje pluta

Pushkar, za mene je ostala oaza pravog uzivanja, dusom i tijelom... Jutro mi pocinje sa meditacijom i pujom, jednog skorog lijepog dana osvanut ce ovdje galerijica s par slicica, medju njima je moj super star Krishnaji :) On se ovdje ful smije zadovoljno, tetosim ga finim kolacicima, famoznim ocaravajucim ruzama pushkarskim, volim Ga in On se smije :) sve je lako kad se Njegov osmjeh prepozna ;)

Onda se zapucujem u Om Shiva buffet, gdje se castim raznolikom ukusnom hranom i napicima, porecom, tostovima, vocem, cajevima..., sve to i koliko god za 50 rs, sram me ponekad sto toliko pojedem za nista para (50 rs =85 centi)... A malo socijalizacije sa kvasenjem grla ukusnim juicevima oli ti ga shakeovima, podnevno mantranje gayatri, citanje, meditacija, rucak kod honey&spice, setnja, obilazak templova, socijalizaicija, eto noci i citanja :)

Ova energija ovdje je takva kad sjedim s nekim od frendova, tako je smirujuca da me odmah uspava...

Danas kad sam se veceras uputio na internet prolazila je Ram pushpanjali yatra, u pozadini kamioneta su vozili svetiste i u kojem je bilo kamenje koje pluta, pomocu kojeg Ram je presao sa svojom vojskom na Lanku, Indija je cudesna zemlja puna je takvih stvari jos dan danas...

Popodne me dr Sanjay nakon rucka odveo na mjesto koje je odgovaralo potrebama koje sam mu opisao za long dance koji namjeravam organizirati u subotu.

Odveo me kod mjesta gdje tisucama god. nazad Vamana rsi meditirao i gdje je prolaz prema hindu vjerovanju na patala loku, recimo druge planetarne sisteme.

Kad sam bio tamo, to je vec brdo koje se uzdize iznad Pushkara, osjetih zar budjenja u meni, mjesta koji pobudjuje moje iskonske strasti pravog putovanja u nebo (a brdo mu je dakako blize :)).

Usavsi kroz mali ulaz u spilju u kojoj je meditirao osjetih se odmah konektirinam sa sobom, fantasticna energija, uzviseno kreiranih elementala da se putuje dobro...

Vidjeh sve to kao mog srca najpozeljniju destinaciju, kao vrhunsku afirmaciju svojih ideala, takvi hoteli su pravi resort.

Om shanti svima vama

Ljubav i nafta

Tesko je proniknut u tokove emocija..., da li ikad pomislimo da nase emocije imaju veze sa svjetskim tokovima, procesima, rastom cijene nafte ili pada dolara...?

Maloprije se konektirah i mesindzerom mi se javise razne prijateljice, sve istih problema, ljubav... Zaboravljamo olako, da smo rodjeni samo radi ljubavi, da ljubimo zivot! Ljudi se zaigraju i pokvare ljepotu igre zbog koje smo rodjeni, ljepotu igre ljubavi! Zamislite sklad, ljepote ovog svijeta, kojeg tvore ljudi koji vole, ljube zivot!

Da li mozda onda bilo gladi, ratova, robovanja, ponizenih, manje vrijednih, usamljenih, pokradenih...?

Dakako ni u nocnim morama, moja je tvrdnja.

Svakom covjeku dat je njegov svijet, a to je njegov zivot! Njegova odgovornost, da ucini svoj svijet sebi pozeljnim... Da li je nas svijet, zivot najljepsi moguc, izazov zbog kojeg je vrijedno disati. Globalni svijet je postao konfuzna kaljuza, zelja za srecom-ljubavi i nacina dostizanja tog stanja koji je ocito pogresan, stanje dubokog konflikta, otprilike kao pojesti samog sebe...

Om shanti...

Inace imah lijep dan u Pushkaru, lijepa puja, meditacija, kraljevski dorucak i rucak, lijepi susreti...

Guzva je prestala,mir zavladao, aleluja braco i sestre :)